O Rubčićevoj fotografskoj ostavštini
Zemaljsko povjerenstvo za čuvanje umjetnih i historičkih spomenika u kraljevnima Hrvatskoj i Slavoniji u Zagrebu i Ivan Rubčić, izvorni poznavatelj i promicatelj života i kulture ličkoga kraja, u ranim godinama djelovanja novoutemeljene moderne konzervatorske službe započinju obećavajuću no nažalost kratkotrajnu suradnju. Nameće se pomisao (iako za sada ostaje bez egzaktne potvrde) da ju je inicirao Josip Brunšmid, ravnatelj Arheološkog odjela Narodnog muzeja, profesor arheologije na Zagrebačkom sveučilištu te predsjednik Zemaljskog povjerenstva (od 1914. godine), dok je na temelju pronađene prepiske razvidno da je osujećena rukom Gjure Szaba, tajnika Povjerenstva.
Ono što je ovom kratkom suradnjom konzervatorska služba baštinila jest sveukupno šesnaest fotografija iznimne dokumentarne i kulturološke vrijednosti, nastalih okvirno između 1900. i 1916. godine. Na temelju sačuvane dokumentacije razvidno je da je u ljeto 1915. godine Rubčić na adresu Povjerenstva poslao deset svojih fotografija ličkog zavičaja, nastalih između 1910. i 1915. godine, s pridruženim kraćim komentarima. Na predmetnim fotografijama nalaze se sljedeći spomenici: crkva sv. Vida u Bakovcu kraj Gornjeg Kosinja (1 fotografija); ruševina Počitelja, u narodu zvana 'Vuksanova gradina' (2 fotografije, od toga jedna s vremenom zagubljena); 'Bešina kula' u Mušaluku kod Gospića, tj. ruševina srednjovjekovnog grada Budaka (1 fotografija); 'Županska gradina' tj. ruševina grada Barleta, nekoć u posjedu Kurjakovića (1 fotografija, u međuvremenu zagubljena); crkva sv. Ivana Krstitelja u Volarici (3 fotografije); crkva sv. Duha u Mušaluku (1 fotografija) te kuća popa Marka Mesića u Mušaluku (1 fotografija). Drugim riječima, od navedenih fotografija, sukladno priloženom popisu, sačuvano je njih ukupno osam, dok su dvije u međuvremenu zagubljene. Tom prilikom, u istom pismu, Rubčić bezuspješno moli Povjerenstvo da ga imenuje konzervatorom, odnosno terenskim povjerenikom službe.
Osim navedenih fotografija u konzervatorskoj fototeci sačuvano je još sedam autorskih fotografija Ivana Rubčića, no do sada nije razvidan trag kako i kada su točno dospjele u fototeku. Radi se o fotografijama koje donose prikaze staroga ruševnog grada Bilaja (2 fotografije); Široke Kule s ruševinom Gradine kod Razvala (4 fotografije); ruševine grada Kurjaka, Gusića te Turaka kod Udbine (1 fotografija).
Također, u konzervatorskoj Fototeci postoji jedna vedutna fotografija vodopada rijeke Gacke nad jezerom Švica. Središnji prikaz nadopunjuje tradicijska gradnja, u pozadini, dok u donjem desnom ugaonom dijelu kompozicije nenametljivo poziraju dvije grupice ljudi, prostorno i staleški diferencirane (uz tek neznatno odstupanje od striktne staleške podjele). Autorstvo i godina nastanka fotografije označeni su navodom Szabo, oko 1900., no isti je popraćen znakom upitnika. Pozivajući se na geografski okvir kao i na način na koji autor fotografije pristupa motivu, odnosno kako komponira kadar, sklona sam vjerovati da je i ovdje riječ o dosada neprepoznatoj fotografiji Ivana Rubčića.
Na temelju sačuvanoga Rubčićeva opusa pod okriljem konzervatorske službe moguće je zaključiti da se radi o tehnički i estetski dorađenom opusu, sadržajno zavičajnom i usredotočenom na ličko podneblje s njegovom slojevitom poviješću i kulturom. Na Rubčićevim fotografijama gotovo je redovito prisutan i narod kao svojevrsna vremenska poveznica i simbol životnog kontinuiteta. Prisutnost ljudi Rubčićeve fotografije čini živopisnim, prijemčivim i zaokruženim čak i onda kada nismo u mogućnosti familijarizirati se s prostorom i ljudima na fotografiji. S druge strane, prisutnost ljudi na slici posredno zrcali prolaznost, smrtnost.
Rubčićev fotografski opus sačuvan u okvirima nacionalne konzervatorske službe, iako nevelik, višestruko je vrijedan: s kulturno-povijesnog stajališta on se i u svojoj sažetosti može sagledati kao uvertira u opsežno, koje desetljeće kasnije, Hennebergovo istraživačko i fotografsko posvećenje Lici, svjedočeći o spomenicima koje smo s protokom vremena zagubili i/ili koje ćemo u vremenskom slijedu tek izgubiti; sa sociološkog polazišta kazuje o izvrsnoj obrazovanosti, obučenosti i darovitosti jednoga marljivog i svestranog prosvjetara (u neku ruku nameće se poveznica sa Požežaninom Julijem Kempfom); u konačnici Rubčićev fotografski opus svojom neupitnom nezaokruženošću potvrđuje činjenicu kako fotografski opusi predstavljaju vjerojatno najranjiviji segment ionako specifično ugrožene pokretne spomeničke baštine. Ova tvrdnja pronalazi svoje uporište u činjenici da je potraga za 'ostatkom' fotografske ostavštine Ivana Rubčića dosada dala prilično fragmentarne rezultate. Postane li ova objava polazištem proširenju spoznaja o Ivanu Rubčiću i njegovom fotografskom stvaralaštvu – radovat će nas!
Priredila: Sanja Grković
veljača 2020.
***
Iznimno nas raduje!
Osobito vrijednu građu, sveukupno 1088 fotografskih staklenih ploča Ivana Rubčića, Hrvatskom školskom muzeju 2019. godine darovala je gospođa Branka Kovačević, nasljednica Rubčićeva opusa. Opus je obradila mr. sc. Elizabeta Serdar, kustosica muzeja i voditeljica Zbirke fotografija, razglednica i slikovnog tiska, te uz podršku matične kuće prezentirala na izložbi Motivi zavičaja. IVAN RUBČIĆ (1886.-1940.), učitelj i fotograf koja je upravo predstavljena u Tehničkom muzeju Nikola Tesla. Izložba je otvorena od 16. svibnja do 15. lipnja 2022. godine.
***
Izvori:
Fototeka kulturna baštine, Uprava za arhive, knjižnice i muzeje, Ministarstvo kulture i medija: fotografska ostavština Ivana Rubčića
Središnji arhiv kulturne baštine, Uprava za arhive, knjižnice i muzeje, Ministarstvo kulture i medija: Zemaljsko povjerenstvo za očuvanje umjetnih i historičkih spomenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji u Zagrebu: god. 1915.; arh. kutija V; br. spisa 17; sign. 18 – Rubčić Ivan (21. – 25. 6. 1915.)
Popis personalnih dosjea djelatnika u prosvjeti i kulturi te članova njihovih obitelji (1880. – 1950.); Hrvatski državni arhiv u Zagrebu: HR HDA, zbirka 890
Blaž Magjer: Biografija prof. Ivana Rupčića (rukopis); Pedagoški arhiv Zagreb, inv. br. 1057, sv. A/II.-119
Antonia Došen: Vizualno čitanje Gospića i Like u ilustriranom tjedniku Svijet (1926. – 1936.), MemorabiLika, časopis za povijest, kulturu i geografiju Like (jezik, običaji, krajolik i arhivsko gradivo), No. god. 2, br. 1, 2019.
